Moje brodogradilište života započinje 11. decembra u Rijeci (HR).
Sjedam u Pepexov bus, i krećem za Rijeku, potpuno sama sa koferom u kojem su stvari za 3-4 dana. Euforija me pere jer ne znam nikoga, ne znam gdje se održava Tattoo konvencija koja je zapravo bila jedini razlog tog mog dolaska u Rijeku ( 11.-13.12.2015 ).
Put je trajao dugo, oko 7 sati, i svakim kilometrom kojim sam se bližila Žabici ( autobuska stanica u Rijeci ) bila sam sve srećnija i u isto vrijeme nervoznija.
Dočekao me bratić Emil.
Kod njega sam odsjela tih par dana u Rijeci i zahvaljujem mu se na tome.
Prvi dan Tattoo Expa.
Stres, konfuzija, sreća, mučnina, trema, strah, uzbuđenost, najež.
Kako drugačije da vam opišem nešto što se riječima ne može opisati?
Tu i tamo, relativno prazan Ex Bernardi, mjesto gdje se održava 5. Riječki tattoo expo, jer je jutro i rano, da bi bilo ko od posjetitelja došao.
Srećna sam što sam ovdje! - Rečenica koju sam dnevno na svakih pola sata po 3-4 puta provukla kroz misli.
Sve fotke su u vlasništvu Saše Lončarića, officijalnog fotografa 5. Riječkog Tattoo Expa.
S vrata već vidim poznate face, ljudi koje imam na facebooku duže vremena. I lakše mi je. Možda nikoga ne poznajem face2face, ali tu i tamo ima ljudi s kojima sam prebacila po koju preko chata.
Pozitivna energija širila se konvencijom.
Osmjeh organizatora Josipa po meni je bio zaštitni znak ovog događaja.
Tu je bila i Celeste. Burleska koja je svojim glasom, plesom i uopšteno performansom oduzimala dah.
Obavezno pogledajte njene slike ovdje :
https://www.facebook.com/celeste.de.moriae/?fref=ts
https://www.facebook.com/celeste.de.moriae/?fref=ts
Divno jedno biće, pozerka prava. I mnogo mi je drago što smo se tu upoznale i provodile dosta vremena zajedno. Nakon dolaska na expo, više nisam bila sama.
Pored Celeste, upoznala sam još dosta ljudi za koje tvrdim da ću s njima ostati u kontaktu i nadam se da ćemo se sretati po nekim sledećim konvencijama.
Dino Andrić.
Pozitivac čovjek. Ne skida osmjeh s lica i totalni je šaldžija.
Partymaker, cuger, zabavljač.
Jedna od osoba koju već duže vremena imam na fejsu i jako jako sam srećna što smo se upoznali na baš ovakav način, na ovakvom događaju. Dino hvala za dobro provedeno vrijeme, za cuganje i za druženje. p.s. sačuvaj neki dio kože, hoću i ja da te tetoviram. =)
Nikolay Wolchok i Miloš Krsmanović
Tandem dva luda (no hard feelings, ovo je u pozitivnom smislu ) Slovenca koji na prvu izgledaju kao dva prava badass ali u dubini duše i kroz priču sa njima zapravo vidiš da su jako dobri ljudi.
Sa njima je smijeh do suza, i ako ništa, naučiš koju psovku. hehe
Ono što mi je ostalo zarezano duboko u glavi je jedan momenat u kojem je Nikolay rekao kako mu nedostaje njegova žena, jako. I kako mu je žao što nije mogao da bude sa njom na njen rođendan, kao i rečenicu koju ću pokušati da citiram : " Normalno je da misliš na svoju ženu u svakom momentu i da imaš potrebu da se čuješ sa njom u bilo koje doba dana ili noći!"
Goran Jeftić - Shmuci
Čovjek od kojeg možeš puno da naučiš.
Samo ako hoćeš.
Jedan od rijetkih iz moje bliže sredine za kojeg mogu reći da je ispao fer i korektan prema meni, i sa pričom i sa savjetima. Čovjek koga ne zanima ko šta loše priča o njemu, i čovjek čiji radovi govore više od njega.
Odličan umjetnik, i mnogo mi je drago da sam i njega upoznala u Rijeci, i ako smo grad do grada.
Ubila me Shmuci ona tvoja rakija. Dobra je baš. =)
Anita i Saša Lončarić
Dvojac za koji su mislili da sam i kćer.
Nisam, ali ponos je imati tako kul roditelje.
Saša koji je, kao što već napisah gore, bio zvanični fotograf Tattoo Expa i osnivač TPC ( Humanitaran fotografski projekt (foto - knjiga) koji je baziran na portrete tetoviranih ljudi Hrvatske.)
Takođe osoba koju sam upoznala preko fejsa, i zvanicno na Expu. Hvala Saša za fotke, one će me uvijek sjećati na to lijepo vrijeme provedeno u Rijeci.
I hvala Anita, što si mi dozvolila da ostavljam stvari tu kod vas. Hvala za sačuvani kalendar.
Rahmanović Damir
Naša Riječka pi*#$)#=($#
Osoba koje ću se uvijek sjetiti kada na TVu ili bilo gdje čujem pjesmu " Računajte na nas " .
Damir, koji ne skida taj zarazni osmijeh s lica uprkos svim životnim problemima.
Čovjek, od kojeg možeš da naučiš kako biti čovjek.
Damir, moj turistički vodič tih lijepih dana u Rijeci.
Hvala Damire za sve. Sledeći put kad vidim zvijezdu padalicu, zaželjeću da se vidimo što prije!
Znam da ću nekoga vjerovatno izostaviti u ovom kratkom textu o Tattoo Expu, ali ljudi moji, hvala vam svima što ste mi učinili boravak u Rijeci možda čak i naljepšim događajem u mom životu.
Meni preostaje borba i jako puno rada, dug put i upornost. Pa da jednog dana budemo rame uz rame na tattoo konvencijama.
Nadam se da ću vas vidjeti što prije, ako ne sad, do godine na istom mjestu sigurno. Jer znam da ću se vraćati Rijeci. Tu sam zabacila svoje sidro.
CHECK MY ART PAGE :
