Najbolji prijatelji, kažeš?
16:12
Već duže vrijeme vodim bitku sama sa sobom.
Vjerujem da će se u ovoj priči naći dosta vas, na žalost, takav je život, a i sama činjenica.
- Sada već davne 98. doselila sam se u Banjaluku. Novi grad, novi ljudi novo sve, a ja kao i svako drugo dijete, bilo mi je bitno samo da tu gdje živim bude djece, da se imam s kim igrati. Srećom, nisam imala problema po pitanju toga... moju ulicu su krasila djeca.
Grupica djevojcica, koja je vremenom postajala sve veća, činile su I.M., M.M, S.T, J.I., I.Đ. .... ( ne želim da pišem imena, pronaće se već same u priči ).
- Naša druženja bila su danonoćna. Doslovno. Kako smo odrastale tako smo se svakim danom sve više zbližavale, sve do momenta kada je mene život malo udaljio od njih. Mjenjanje naselja nakon (cca) 10 godina odrastanja u jednom, bilo je za mene totalni užas.
- S jednom od gore navedenih sam ostala do dan danas bas prijatelj, ... valjda ... ne znam. Možda.
Najbolji prijatelji, kažeš ?
Ovde počinje priča.
Družile smo se 15 godina.
Čitajte pažljivo i pratite. Prošlo vrijeme je bit priče.
15 godina druženja, koje je počelo od igranja iza zgrade, prljanja u pijesku kod jednog vrtića, pravljenja kućica.. rođendana..
druženje u kojem je bilo svađe, tuče i suza.. poderanih i krvavih koljena od vožnje biciklima, druženje u kojem su se učile voziti role po travi i u paru, onako, sa držanjem za ruke... druženje u kojem je bilo svađe zbog barbike, ali i druženje u kojem se tadašnja marka djelila na pola. Druženje koje bi se završavalo do momenta kada bi roditelji došli po nas i odveli nas kući na spavanje, i druženje koje je započinjalo prvim buđenjem jedne od nas.
Sjećam se, imale smo običaj da ručamo jedna kod druge, da se na ljeto kupamo u mom bazenu i da pišemo imena simpatija po garažama blizu moje kuće.
Koliko je samo od vas kad ste bili mali prodavalo cvijeće na ulici ili neke ukrašene kamenčiće za po par feninga? To je bio naš hobi.
Naš način da zaradimo koju marku, nakupujemo grickalica i sakrijemo se od svih, pojedemo što prije dok nas niko ne gleda, i onda se kasnije raspravljamo s roditeljima za vrijeme ručka jer ne možemo da jedemo, nismo gladni...
Sve te lijepe uspomene uzdrmao je malo pubertet.
Srednja škola i društvo, pokušaji da pronađemo sami sebe, malo su nas udaljili ... ali ne za dugo. Sreća, kretale smo se u istim krugovima ljudi i po istim mjestima. Heh, eto, kao da je i sudbina zadala zadatak da stvarno budemo najbolje drugarice, i da nas kroz godine ništa ne razdvaja.
Ali, sudbina je kurva!
Ljubav,hormoni, zaljubljivanje, patnja, prvi momci, prvi poljupci, prve veze, prve ljubavi ....
- Ja sam nekako prije nje prolazila kroz sve te faze, ne znam zašto. To je valjda tako trebalo. Naučila sam da je u životu jako važno imati prijatelja. Prijatelj bi trebao da je kao član porodice, pa tek onda sve ostalo. Ako pričamo o pravom prijatelju!
Završetak srednje škole, i neko ludilo, neka treća osoba.
Moja najbolja drugarica više nije samo moja. Ovo zvuči tako sebično, znam. Nikada nisam smatrala da mi pripada jer nije neki predmet, ali mećava hladnoće koja je zavejala naše odnose dovela me je do hipotermije.
Kako je moguće da jedna osoba, koja se u ovom ili onom momentu pojavi u tvom životu, uspije blago rečeno obrisati svu tvoju prošlost koju nosiš sa sobom?
Kako je moguće da te momak toliko promjeni da te najbolji prijatelj više ne poznaje?
Kako je moguće da nemaš u sebi mrve osjećaja za osobu koja je sa tobom prošla sve, sa osobom koja zna kako dišeš?
Kako je moguće da si u stanju da lažeš osobu koja je bila tu kad ti je bilo najgore, kad si bila u najgorim stanjima, a i onim najboljim?
Zar ima potrebe da tvoj nabolji prijatelj trči za tobom i moli te samo da te vidi, da te zovne da ti čuje glas, tek da zna da si tu, jer živi u nadi da još postojiš, kao prijatelj?
Ja iskreno ne znam ni zašto sve ovo pišem.
Možda trenutno živim u nekoj nadi da će osoba o kojoj sve ovo pišem možda shvatiti poentu prijateljstva. Ili da neke druge osobe koje su zbog neke treće zapostavile ono nešto zlata vrijedno, još jednom sjednu i razmisle o postupcima i o značenju riječi " PRIJATELJ ".
Uvijek sam kroz šalu govorila, kad tad, jednog dana, iz ovog ili onog razloga, želim tu osobu da mi bude kuma ...
Krštena, vjenčana... ma bilo kakva. Da bude dio moje porodice jer sam s njom odrasla, a bila mi je kao sestra...
Krštena, vjenčana... ma bilo kakva. Da bude dio moje porodice jer sam s njom odrasla, a bila mi je kao sestra...
0 comments