Tebi koji ne postojiš.
07:03...
Ko si?
Ko si i kako uopšte izgledaš imaginacio?
Požudo, potebo, snu.
Ti koji nepostojiš, tebi ovo pišem.
Suicidnost je u realnosti biti sa tobom.
Gušim se u soli tvog znoja i tako mi bezobrazno prija.
Tvoje stare ruke koje se poigravaju sa ovim friškim mesom izazivaju u meni kolaps.
Prsti koje petljaš po mojoj kosi su čisti perverzni uzdasi koje ispuštam kada me dodiruješ.
Kada si u meni, ja sam izvan sebe.
Misteriozni i tajanstveni stranče.
Ko ti je dozvolio, i odakle ti pravo da me u dubiozu bacaš kada si u blizini.
Tako blizu a tako daleko.
Mutne zelene oči koje duboko prodiru, smiju se i vrište u isto vrijeme..ili su plave, ili sive. Ne vidim.
Želim te.
Svaki pogled i uzdah ispušten u blizini tebe je pornografija.
Erotski magazini iz 80ih. Sjećaš ih se?
To golo tijelo, i tvoje i moje.
Krv koju je zamjenila molekula R3COH.... Ta krv je vrela.
Iz meni curi magma.
Toplina i miris sa tvog vrata bude demone u mojim preponama.
Feromoni koje lučiš su alarmi koji glasno vrište i dozivaju me. Uzbuna!
Pomisao na tebe koji ne postojiš je fatalna. Đubre!
Temperatura koju podižeš u mom tijelu svojim ugrizom, topi sante leda.
Vruće mi je kada te idealizujem.
Vruće mi je kada mislim na tebe.
Vruće mi je kada je -18.
Pregorim kada su moje noge oko tvog vrata. I umrem. Pa opet oživim.
Dovedeš me do vrhunca osmjehom.
I još jednom. I još jednom.
Ložiš me. Pališ me. Gasiš me. Puštaš me. Nestaješ.
Tone sati provedenih u moru tjelesnih izlučevina koje se lijepe za prste pri svakom dodiru sebe a pomisli na tebe.
Inspiracijo i pokretaču svih mojih turbina. Ne laskaj si, ovo su samo riječi napisane.
Ti i onako ne postojiš. Tebe i onako nema.
Ovo nije osmijeh, ovo je grč.
Mrzim sebe što tebe kao ni oblak ne mogu uhvatiti tako lako i zadržati samo za sebe.
Sakriću te u džep, i izvadiću te po potrebi. A potreba si.
Za mene si ametist.
Sastanak sa tobom je kao ples sa đavolom. Prljavi ples do 5 u jutro.
Stotine sati u tuđim rukama i imaginarne minute u tvom krilu ravnaju se multi orgazmima.
Decembarska slučajnosti.
Januarska namjernosti.
Meduško sa okusom kokosa.
Nepojmljiva kombinacijo boja.
“ znaš da znam ”
Maratoni pređeni po klizavim ulicama sa tobom i mračni uglovi u kojima te jedino viđam su moj bjeg od stvarnosti.
Kako ti je ime?
Ko si ti?
Demon to some. Angel to others.
Ivana Vidmar
0 comments